Vađenje (ekstrakcija) zuba |
|
Vađenje zuba je skup postupaka sa ciljem da se, uz primenu odgovarajuće sile, zub odvoji od alveole (zubne čašice) i ukloni iz nje. Zub je u alveoli fiksiran mnogobrojnim kolagenim vlaknima, raspoređenim u različitim pravcima, koja predstavljaju osnovni sastavni deo periodoncijuma. U toku vađenja zuba, odgovarajućim pokretima se kidaju pojedina vlakna i širi se alveola, što omogućava vađenje zuba bez primene enormno jake sile kojom bi trebalo pokidati sva vlakna odjednom. Inače, sila potrebna za vađenje zuba, samim tim i težina ekstrakcije, zavisi od dve komponente:
U jednoj poseti se može izvaditi jedan ili više zuba. Maksimalan broj za jednu posetu nije precizno određen. Instrumenti koje stomatolog koristi prilikom vađenja su različite poluge i klešta u zavisnosti od zuba koji se vadi. Ponekada je, zbog oblika korena zuba, potrebno pre vađenja obaviti razdvajanje korenova (separaciju) kako bi se olakšalo izvlačenje zuba iz alveole. Jako važan postupak nakon vađenja zuba je obrada rane. Prvo se proverava da li je zub u celosti izvađen iz alveole a potom se iz nje ukanja meki i čvrsti sadržaj (granulaciono tkivo, ulomci kosti). Sledeće, vrlo važno, jeste da stomatolog prstima stegne ivice rane, odnosno zidove alveole. Tako će kost zarasti sa manjom deformacijom viličnog grebena. Alveola izvađenog zuba mora biti ispunjena krvlju, nikako pljuvačkom ili suva. Tako će se sprečiti komplikacije posle vađenja. Stomatolog na ranu stavlja tampon od gaze koji pacijent mora jako da zagrize. Saveti za pacijente pre vađenja zuba
Saveti za pacijente nakon vađenja zuba
|
||||
| Pošaljite članak prijatelju! |





