Koliko često odlazite kod stomatologa?
 

Da li ste znali ...

Zubi: u budućnosti obnovljivi iz prirodnog izvora?

Da li će nauci poći za rukom da kod ljudi stvori mogućnost neprekidnog izrastanja novih, zdravih zuba?

Opširnije...

Endodoncija

Iglica u kanalu korena
Uređaj za testiranje vitaliteta pulpe
Određivanje dužine kanala apeks lokatorom
Iglice za čišćenje kanala
Gutaperka poeni

Endodoncija je grana stomatologije koja se bavi bolestima zubne pulpe, smeštene u centralnom delu zuba – komori pulpe, odnosno kanalu korena. Pulpa, koju čini nervno tkivo i krvni sudovi, hrani zub tokom prvobitnog izbijanja kroz zubno meso. Kada je rast zuba završen, pulpa se iz pulpne komore i kanala zuba može odstraniti bez posledica i zub se može lečiti. Odstranjivanje pulpe ( ustaljeni termin “vađenje zivca”) spada u kategoriju endodoncije, a lečenje kanala zuba je čest i uobičajen postupak.

Zašto je potrebno lečiti kanal zuba?

Nelečeni karijes je uzrok infekcije pulpe. Infekcija dovodi do nepovratnog oštećenja pulpe. Kada pulpu zahvati infekcija, ona se može proširiti na kost oko zuba, uzrokujući pojavu gnoja.

Infekcija zuba ne reaguje na antibiotike. Upala uzrokovana infekcijom ograničava dotok krvi u zub, pa zbog toga dovoljna količina antibiotika ne može dospeti u inficirano područje. Limitirana prokrvljenost takođe sprečava pulpu da se sama izleči.

Pulpu može oštetiti udarac, prelom, odnosno složeniji stomatološki zahvati poput stavljanja više plombi na jedan te isti zub (tokom vremena). Ponekad i uobičajen (jednostavniji) stomatološki zahvat može uzrokovati upalu pulpe. Na primer, priprema zuba za stavljanje krunice može za posledicu imati potrebu lečenja kanala zuba.

Cilj lečenja korena zuba je uklanjanje inficirane i oštećene pulpe i punjenje kanala neaktivnom (inertnom) materijom. Ukoliko se kanal zuba ne leči, zub je potrebno izvaditi, ali infekciju kosti je i dalje potrebno lečiti.

Ukoliko je moguće, najbolje je sačuvati što više prirodnih zuba. Ako neki od zuba nedostaje, susedni zub menja položaj i izložen je većim opterećenjima. Osim toga, što je više prirodnih zuba u vilicama, manji su troškovi lečenja (poput stavljanja mostova i proteza). Ukoliko se koren zuba ne leči, ne samo da osoba može izgubiti zub, već se infekcija može proširiti i na ostale organe u telu.

Endodontski tretman ne znači da ćete za nekoliko godina ostati bez zuba. Zub iz kog je izvađen živac jeste krtiji od zdravog zuba ali ako je na zub nakon lečenja korena stavljena krunica, odnosno adekvatna plomba, zub može potrajati do kraja života.

Simptomi koji ukazuju na potrebu lečenja

Ako dođe do infekcije pulpe, može se desiti da na početku i ne osetite bol. Međutim, ako se zub ne leči, javljaju se bol i oticanje. U nekim slučajevima dolazi do gnojenja, a na kraju zub treba izvaditi. Simptomi koji ukazuju da je zub potrebno lečiti su:

  • Zub boli na dodir, takođe i kod zagriza
  • Zub je osetljiv na toplo
  • Osetljivost na hladno traje duže od nekoliko sekundi
  • Otok u području obolelog zuba
  • Zub je promenio boju (bol ne mora biti prisutan)
  • Zub je slomljen

Da bi ustanovio treba li lečiti koren zuba, stomatolog će ispitati reakciju zuba na hladno i toplo, opipati okolno tkivo i pažljivo kuckati po zubu. Takođe, može obaviti i rendgensko snimanje.

Ukoliko je stanje pulpe i dalje nejasno, stomatolog može ispitati pulpu s elektronskim testerom za pulpu. Radi se o ručnom aparatu koji imitira slabu struju kroz zub i kojim stomatolog može ustanoviti je li došlo do infekcije pulpe.

Upozorenje: Električnim testerom pulpe ne sme se pregledati osoba koja ima srčani pejsmejker (pacemaker)!

Vreme trajanja lečenja korena zuba

Lečenje kanala zuba obavlja se tokom jedne ili dve posete stomatologu – zavisno od složenosti lečenja i broja kanala. Jednostavniji slučajevi izleče se tokom samo jedne posete, ne računajući stavljanje stalne krunice ili plombe. U nekim je slučajevima teško ustanoviti koliko kanala ima zub, kao i njihov oblik. Glavni se kanali u nekim zubima granaju u manje, stoga ih je teže locirati. Takođe, kanali mogu biti različitog oblika.

Merenje i čišćenje kanala zuba

Merenje

Za početak, stomatolog, odnosno endodont pacijentu daje lokalnu anesteziju, zatim formira otvor na vrhu ili sa zadnje strane zuba, da bi došao do komore pulpe. Zavisno od dijagnoze i morfologije zuba, može se postaviti “otrov” koji će umrtviti živac za nekoliko dana kada se nastavlja lečenje ili se oboleli deo pulpe odmah odstranjuje, a zatim meri dužina i oblik kanala pre daljeg tretmana.

Stomatolog mora znati dužinu kanala, da bi bio siguran je li odstranjena pulpa u celini i da li je kanal čitavom dužinom čist. Takođe je važno da materijal kojim se puni kanal ispuni čitav kanal.

Endodont najčešće rendgenskim snimkom ustanovi dužinu kanala, a može upotrebiti i spravu zvanu apeks lokator. Prilikom rendgenskog snimanja stomatolog, ako za to postoje mogućnosti, stavlja u zub tanku iglicu, a rendgen snimak pokazuje koliko je iglica blizu kraja korena. Apex lokator meri dužinu kanala na osnovi otpora (impedance) slabe električne struje. Merenja su veoma precizna.

Čišćenje

Nakon merenja kanala, stomatolog specijalno izrađenim iglicama čisti kanal od preostalih delova obolele pulpe.

Kada je pulpa odstranjena, kanal se čisti antiseptičkim rastvorom koji pospešuje lečenje izvora infekcije.

Da bi lečenje kanala bilo uspešno, svi kanali moraju biti dobro očišćeni. Prednji zubi uglavnom imaju jedan kanal, premolari (predkutnjaci) jedan ili dva, dok molari (kutnjaci) imaju tri do četiri kanala. Bez obzira na najveći broj slučajeva kod kojih broj kanala odgovara navedenom, broj kanala kod nekih pacijenata može znatno varirati, kao i njihov oblik. Neki endodonti tokom lečenja kanala danas upotrebljavaju mikroskop (da bi bili sigurni je li kanal čist i je li odstranjena obolela pulpa).

Kada je kanal skroz čist, puni se materijalom kog čini smesa gume i plastike zvanim gutaperka.

Nakon punjenja kanala stomatolog stavlja i privremenu plombu. Nakon što je siguran da više nema tragova infekcije, stavlja i stalnu plombu ili krunicu.

Nakon lečenja kanala zuba

Nekoliko dana nakon tretmana zub će biti osetljiv, stoga treba izbegavati žvakanje na onoj strani gde se osetljivi zub nalazi. Što je infekcija pre lečenja bila snažnija, to će bol nakon tretmana takođe biti snažniji. Često je zbog jake infekcije, pored lečenja kanala zuba neophodno piti antibiotike, naravno na preporuku stomatologa.

Moguće komplikacije

Nekoliko mogućih komplikacija nakon tretmana:

  • Kroz otvor vrha korena mogu izaći bakterije. Krvni sudovi ulaze u zub kroz mali otvor na vrhu (apex) korena. Ponekad se tokom lečenja kanala izbace bakterije u okolno tkivo, pa se ono inficira i dođe do upale. Upala se leči analgeticima ili antibioticima, a mesto može biti bolno sve dok upala ne prođe.
  • Tanka iglica kojom se čisti kanal zuba može probiti rupu u zubu. To se događa kada je kanal savijen, ili ne može biti precizno lociran. Iglica je savitljiva i sledi oblik kanala, ali ponekad probije zid zuba. Ako pljuvačka uđe u rupu, zub se mora dalje lečiti, odnosno izvaditi. Ukoliko se rupa nalazi dovoljno daleko (ispod linije zubnog mesa) da pljuvačka ne može ući, zub se može izlečiti.
  • Kanal se može promašiti, odnosno može se desiti da ne bude očišćen u potpunosti. Lociranje kanala u nekim je slučajevima otežano, pa ukoliko kanal nije očišćen zub može ostati inficiran. To se takođe može dogoditi ako kanal nije tačno izmeren pa je u njemu ostao deo bolesne pulpe.
  • Iglica kojom se čisti kanal može da se polomi. Deo iglice može se ostaviti u kanalu ako je kanal očišćen, a ako kanal još nije u potpunosti čist, slomljeni deo potrebno je izvaditi. Ponekad se to može obaviti kroz gornju stranu zuba (s njegove površine), a ponekad je to potrebno napraviti hirurškim putem (postupak se naziva apikotomija). Zubno meso se zaseče radi pristupa korenu zuba i deo korena u kom se nalazi polomljen komadić iglice odstrani.

Bol tokom lečenja korena zuba

U većini slučajeva pacijent ne oseća bol tokom lečenja korena zbog lokalne anestezije. Ako ona nije dovoljna, svakako to recite svom stomatologu. Neki se pacijenti plaše injekcije više od samog tretmana, pa se u tim slučajevima primenjuje gel za anesteziju. Ponekad pacijent oseća bol tokom merenja zubnog korena, što se ne može izbeći u svim slučajevima. Recite stomatologu da osećate bol, tako da može promeniti i prilagoditi tehniku merenja.

 
 Pošaljite članak prijatelju!